Prva sedmica pod karantinom
Proglašeno je vanredno stanje, svi su u svojim domovima i izlaze samo ako moraju. Počelo je prikupljanje zaliha, prikupljanje stvari kao što su toalet papir, maramice, gelovi za dezinfikaciju ruku, maske više ne mogu da se pronađu u prodavnicama. Preterivanje i glad za reči ,,imati“ je postala stalna i zbog toga pravile su se gužve, baš ono što nam je najmanje trebalo. Uveden je policijski čas koji se menjao u zavisnosti od situacije. Teretane, frizerski saloni, restorani, klubovi, sva mesta na kojima se održavaju okupljanja su zatvorena, skupovi su zabranjeni, treninzi su otkazani, škole su zatvorene, a prodavnice i apoteke su otvorene. Počeli smo da se školujemo preko interneta. Nove lekcije dobijamo preko malih ekrana na kanalu RTS. Zadatke i projekte dobijamo preko gugl učionice, vibera i E učionice od naših nastavnika. Imamo rokove i za urađene zadatke dobijamo pluseve ili ocene. Lakše je učiti preko toga, ali zato radimo mnogo više. Ipak pored svega tu je i ta želja za prijateljem. Osobom koja te je stalno podržavala, zasmejavala, tešila i bila tu za tebe sada je daleko. Komunikacija preko mobilnih uređaja se ne može porediti sa toplim zagrljajem. Ali ipak kada sve ode uvek ostane nada koja će nas uvek podriti. I sada se zamislim i shvatim da čak i ako bi znali sva pravila na svetu o tome kako živeti, naš život bi našao način da se prelije izvan tih okvira i spusti u nas tajnu koja ga čini toliko lepim. Moramo gledati na svetlu stranu svega, a manje u crnu, da vodimo računa o onome u čemu uživamo nego o onome što nam nedostaje. |
Stanovnici naše male zemlje kreativniji su nego velik svet, kao jedna detelina sa četiri lista koja čeka da bude nađena.
Izmišljamo nove igre i zanimacije, tražimo nešto što može da nam odvuče pažnju. Očekujemo da nam vreme proleti ali zapravo samo ide u krug iznova i iznova. Verujem da kada bismo sada išli u školu da bi želeli da je nema, ali sada je sve u kontrastu. Danas volimo ono što sutra mrzimo, danas tražimo ono što sutra izbegavamo, danas želimo ono što nas sutra plaši.
Milica Matić VI4
OŠ ,,Nikola Tesla „ Novi Sad
Maja Čmelik ,nastavnica srpskog jezika
Izmišljamo nove igre i zanimacije, tražimo nešto što može da nam odvuče pažnju. Očekujemo da nam vreme proleti ali zapravo samo ide u krug iznova i iznova. Verujem da kada bismo sada išli u školu da bi želeli da je nema, ali sada je sve u kontrastu. Danas volimo ono što sutra mrzimo, danas tražimo ono što sutra izbegavamo, danas želimo ono što nas sutra plaši.
Milica Matić VI4
OŠ ,,Nikola Tesla „ Novi Sad
Maja Čmelik ,nastavnica srpskog jezika