Korona horor
Život često ume da se poigra sa nama, pa tako od "nevernog Tome" lako napravi "plašljivog Tomu" koji ne veruje ni u šta, i odbacuje svaki strah, mogućnost zaraze. Ako do sada nisam bio jasan, sada ću. Pišem o svom dedi, čoveku koji je verovao da virus ne postoji, ili je, ako ga uopšte ima, slab, ništavan, smešan, lak. Sudbina se, ipak, poigrala sa njim. Krajem novembra prošle godine, samo par dana od pojave prvih simptoma, testirao se i saznao da je pozitivan. Horor pomenut u naslovu odmah je počeo. Nakon samo par dana, svi u kući bili smo zaraženi. I dalje smo očekivali "blaže simtome", a, u stvari, bivalo je sve teže. Dedi je bilo posebno teško. Temperatura se pela do 40, a neviđena slabost ubrzo je stigla i sve nas. Roditelji su se borili, brat i ja takođe, ali se deda predavao. Desetog dana više nije mogao samostalno da diše. Pojam SATURACIJA, za koji do tog momenta nisam čuo, postao je neizostavni deo svakog razgovora. Vrhunac njegove horor priče bio je bolnički krevet grudnog odeljenja Kliničkog centra Kragujevac. To odeljenje i C3 odeljak, deda, siguran sam, neće nikada zaboraviti. Sa cevčicama u nosu, priključen na visokoprotočni kiseonik, borio se za svaki dah. Trajalo je 16 dana...užasnih, teških, ponekad beznadežnih. |
U sobi u kojoj je ležao četiri pacijenta su izgubila bitku protiv virusa. To je bio udarac više. Šta je bilo presudno u njegovom oporavku, da li zdrav život koji je vodio, genetika, ili nešto treće, sada nije važno. Najbitnija je njegova pobeda. Dan kada je počeo da diše bez dodatog kiseonika za mene je najdivniji. Svakodnvna strepnja da ne izgubimo člana porodice tog 24. decembra za nas se pretvorila u neizmernu sreću. Deda se, neporažen, vratio svojoj kući.
Deda je, sada, opet onaj stari, ali ovoga puta, sa maskom na licu, zrelije postupa. U ime svih onih koji se bore, u dedino i svoje ime, želim da se zahvalim svakom medicinskom radniku koji, žrtvujući svoj život, ulaže nadljudski napor u ovoj borbi.
Đak reporter: Aleksa Đoković 8/2
Nastavnik srpskog jezika: Neda Cvejić
OŠ "Natalija Nana Nedeljković", Grošnica, Kragujevac
Deda je, sada, opet onaj stari, ali ovoga puta, sa maskom na licu, zrelije postupa. U ime svih onih koji se bore, u dedino i svoje ime, želim da se zahvalim svakom medicinskom radniku koji, žrtvujući svoj život, ulaže nadljudski napor u ovoj borbi.
Đak reporter: Aleksa Đoković 8/2
Nastavnik srpskog jezika: Neda Cvejić
OŠ "Natalija Nana Nedeljković", Grošnica, Kragujevac