„Kad imaš sve, ne vidiš ništa.
Progledaš tek kad nemaš ništa“, Vilijam Šekspir Živimo u svetu koji od nas zahteva mnogo. Želja svakog čoveka je da bude uspešan da sebi i svojima najbližima omogući što lakše putovanje kroz život. Na tom putu nailazimo na mnoge prepreke, ali ih moramo savladati i nastaviti dalje. Nikada se ne zaustavljamo, da bismo bar malo uživali u svom uspehu i sagledali do tada ostvareno. U biti čoveka je da želi više i sve više i tako gubi ono najvažnije, a to je da bude zdrav, srećan, da može slobodno i bezbrižno da se kreće i uživa u tome sa sebi dragim ljudima. Međutim, život je nepredvidiv i pun uspona i padova, pa posle niza dobrih stvari koje možda nismo ni primetili, kao grom iz vedra neba odjednom nam se desi nešto loše. Pandemija, nisam ni znala šta ta reč znači! Kada se nađemo u novoj situaciji, počnemo da se preispitujemo kako nam je nekad bilo lepo i kako mi toga u stvari nismo bili svesni. Sve lepote u kojima smo mogli da uživamo, sada smo izgubili, jer se sve može vratiti osim vremena. Zaokupljeni svojim svakodnevnim aktivnostima koje se odnose na školu, sport i druženje nismo mogli ni zamisliti da će se to prekinuti kao najtanja nit i da ćemo morati da se prilagodimo nekim novim pravilima hteli mi to ili ne. Hm, sada tek vidim koliko je lepo biti u školskoj klupi, iščekivati zvono, kraj časa i veselu graju koju donosi školski odmor. Tužno gledam sporsku torbu koja je sa mnom mnogo proputovala i ispratila sve uspehe i poraze mog tima. Kako mi to mnogo nedostaje! Vreme provedeno sa drugarima kada nam satnicu određuju roditelji, a sada je sve to prekinuto, ali se ne dam! Zadajem težak smeč udarac ovoj situaciji! Uspeću da se izborim za jednu od najvećih pobeda, a to je pobeda za zdravlje i normalan nastavak života. U svemu što imamo treba maksimalno da uživamo, jer ne znamo šta sutra donosi i da li će nam to sutra biti oduzeto ili ne. Marija Mitrović, VIII-3 OŠ “Dule Karaklajić“, Lazarevac Predmetni nastavnik: Ivana Janu |