Zamislite veliku školu koju pohađa samo jedan đak, bez i jednog drugog deteta oko njega. Nažalost postoji veliki broj takvih primera, naročito u selima gde se godišnje mnogo ljudi odseli u grad ili u drugu zemlju, napusti svoje rodno mesto samo zbog posla, a možda se i nikad i ne vrati..
Ova pošast, osećam, hoće nešto da nam kaže, poruči.
Mislim da odrastamo u vreme u kome se ništa što je zaista bitno ne ceni. Ranije, kada nije bilo interneta, u vreme kada su naši roditelji bili deca, ljudi su znali da cene prave vrednosti. Znali su šta je pravo prijateljstvo, znali su kako je to razgovarati, pa čak i prepirati se oči u oči. Znali su kako izgleda kada u nečijim očima vidiš razočaranje, tugu, sreću. Nije sve bilo u emotikonima i reakcijama na poruke.
Posle svega, što nam se dešpavalo i što se dešava, vezano za koronavirus, verujem da će nas naučiti da ponovo cenimo prave vrednosti. Da ćemo u društvu ostaviti svoje mobilne telefone sa strane i da ćemo umeti da gledamo, bar malo, drugim očima, da osećamo, da volimo i da želimo.
Zapitajte sebe posle svega : Da li imate neku želju? Šta želite da postanete? Kakvi ljudi ćete biti? Da li znate da cenite i ono malo pažnje kada vam neko pokloni, kada vam neko ubere cvet ili kada vam kaže da mu prija vaše društvo?
Da li će nam i dalje biti bitno koju majicu nosimo, kog je brenda, ili ćemo, konačno, postati ljudi?
Nadam se da će nas trenutna situacija vratiti u lepši, bolji svet, da će nas naučiti prvim vrednostima, da, konačno, jednom krenemo napred, ka svojim snovima, ka svom cilju. Da ćemo imati čvrstu volju da napredujemo i da stvaramo. Nadam se i, ako ne svi ili većina, onda bar i jedan procenat nas, da će se boriti do pobede.
Problem je u nama samima. Neka svako krene od sebe, neka najpre pošisti isprd svoje kuće. Zar je teško biti fin? Možda u bajkama nije sve nestvarno. Da li dobra strana uvek pobeđuje?
Hajde da proverimo!
Budimo pametniji!
Novinar: Vasilije Stolić, 6/1
Škola/Mesto: OŠ „Ivan Vušović“, Ražanj
Ilustracija: Vasilije Stolić, 6/1
Ime i prezime nastavnika koji vodi novinarsku sekciju: Aleksandra Vezmar Radosavljević
Ova pošast, osećam, hoće nešto da nam kaže, poruči.
Mislim da odrastamo u vreme u kome se ništa što je zaista bitno ne ceni. Ranije, kada nije bilo interneta, u vreme kada su naši roditelji bili deca, ljudi su znali da cene prave vrednosti. Znali su šta je pravo prijateljstvo, znali su kako je to razgovarati, pa čak i prepirati se oči u oči. Znali su kako izgleda kada u nečijim očima vidiš razočaranje, tugu, sreću. Nije sve bilo u emotikonima i reakcijama na poruke.
Posle svega, što nam se dešpavalo i što se dešava, vezano za koronavirus, verujem da će nas naučiti da ponovo cenimo prave vrednosti. Da ćemo u društvu ostaviti svoje mobilne telefone sa strane i da ćemo umeti da gledamo, bar malo, drugim očima, da osećamo, da volimo i da želimo.
Zapitajte sebe posle svega : Da li imate neku želju? Šta želite da postanete? Kakvi ljudi ćete biti? Da li znate da cenite i ono malo pažnje kada vam neko pokloni, kada vam neko ubere cvet ili kada vam kaže da mu prija vaše društvo?
Da li će nam i dalje biti bitno koju majicu nosimo, kog je brenda, ili ćemo, konačno, postati ljudi?
Nadam se da će nas trenutna situacija vratiti u lepši, bolji svet, da će nas naučiti prvim vrednostima, da, konačno, jednom krenemo napred, ka svojim snovima, ka svom cilju. Da ćemo imati čvrstu volju da napredujemo i da stvaramo. Nadam se i, ako ne svi ili većina, onda bar i jedan procenat nas, da će se boriti do pobede.
Problem je u nama samima. Neka svako krene od sebe, neka najpre pošisti isprd svoje kuće. Zar je teško biti fin? Možda u bajkama nije sve nestvarno. Da li dobra strana uvek pobeđuje?
Hajde da proverimo!
Budimo pametniji!
Novinar: Vasilije Stolić, 6/1
Škola/Mesto: OŠ „Ivan Vušović“, Ražanj
Ilustracija: Vasilije Stolić, 6/1
Ime i prezime nastavnika koji vodi novinarsku sekciju: Aleksandra Vezmar Radosavljević