Povratak u školu
Došao je kraj raspusta. Uzbuđenje je sve veće i veće. Pripreme su u toku: ranac, sveske, olovke, knjige i spisak je spreman. U glavi mi se motaju razna pitanja. Kakav ću đak biti ove godine? Šta nas sve čeka? Hoćemo li normalno ići u školu? Stigao je i taj prvi dan škole. Drugovi i ja smo se našli u školskom dvorištu. Radoznalo gledamo jedni u druge da bismo uočili razlike ko se i na koji način promenio. Neko se ugojio, neko je porastao, neko ostao isti, ali jedno je sigurno: svi smo zreliji. |

Iako je na prvi pogled izgledalo kao da je sve u redu, ipak nije bilo. Naše oči nisu sijale od sreće, u njima se video neki strah. Osmeh, zagrljaj i druženje zamenile su distanca, maske i medicinski alkohol. Svakog dana iščekujemo nove vesti kako će se odvijati nastava. Korona virus je promenio sve, pa čak i naše ponašanje. Zaboravili smo da se normalno družimo. Nastavnici pored svojih časova uvek nalaze vremena da razgovaraju sa nama i da nas posavetuju i upute na pravi put. Zaista, moram da priznam, ni njima nije lako.
Ostaje nada u novo i lepše sutra, želja da sve ovo ostane u prošlosti, a da svi počnemo živeti jedan običan i normalan, bezbrižan život.
Učenica: Aleksandra Radević 7. razred
OŠ „Heroj Ivan Muker“ Smederevska Palanka, područna škola u Baničini
Nastavnica: Aleksandra Petković
Ostaje nada u novo i lepše sutra, želja da sve ovo ostane u prošlosti, a da svi počnemo živeti jedan običan i normalan, bezbrižan život.
Učenica: Aleksandra Radević 7. razred
OŠ „Heroj Ivan Muker“ Smederevska Palanka, područna škola u Baničini
Nastavnica: Aleksandra Petković